Priča o selu Jelovom Klancu seže daleko u prošlost. Pomalo je tužna jer je Jelov Klanac doživio sudbinu mnogih sela i migraciju u obližnja veća mjesta, ali ima pouku i sretan svršetak.
Selo Jelov Klanac nekada davno bilo je naseljeno i živo, ali su uslijed burne prošlosti i trenda migracija u gradove, u selu malo po malo ostali samo tragovi ognjišta. Tek mnogo godina kasnije, na raslinjem obraslom temelju stare obiteljske kuće, pod okriljem 400-godišnje lipe izniknula je prekrasna Jela, sva od drva, unikatna i originalna. Jela je kuća u šumi koja misli zeleno i smeđe i crveno, kako su oslikani i njeni apartmani.
Građena s ljubavlju i željom da postane pokretač i motiv ljudima iz tog i nekih drugih sela da se vrate i ožive svoja ognjišta, Jela je u Jelovom Klancu zasijala sjeme turizma i održivog razvoja.
U 200 m2 jednostavne, a raskošne seoske vile, počeli su se okupljati i neki novi ljudi. Tu se prepuštaju umjetnosti dokoličarenja i uživaju u tišini, koja se, kažu, u Jelov Klancu najbolje čuje. Sakupljaju ljekovito bilje, fotografiraju rijetke biljne vrste poput božikovine, beru šumske jagode i vrganje i dio su priče o održivom razvoju. Došli su degustirati ličke specijalitete, opipati bilo Plitvičkih jezera smješteni u neiskvarenoj, ali pripitomljenoj prirodi, jahati, šeteti, slikati, planinariti i duboko disati.
Zimi kada nastane snježna bjelina, kućom pucketaju drva iz kamina, a iz apartmana prekrasan pogled seže na okolna brda. Ljeti Klanac oblijeću krijesnice i ozvjezdano nebo čine još svečanijim, a kada život utihne priroda se budi mirisom smilja, lana i kamilice koji se uvlači i u apartmane.
U obližnjim šumama nalaze se izvori sa pitkom vodom, na kojima često piju zečevi i srne, a ranoranioci mogu ih tamo zateći. Na imanju se mogu vidjeti maca Kici i psi Miki i Dona kako jedu iz istog tanjura, mogu se hraniti, pojiti ili jahati konji, provesti duge šetnje kroz šumu stazama koje vode kroz imanje. Iz doline u dolinu, s proplanka na proplanak, od vidikovca do vidikovca sve do klupe u dubokom hladu borove šumice, gdje miriše smola, a zemljom se prostire tepih od borovih iglica.
Šumska drvena kuća na osami, 12 km od prvog plitvičkog slapa, u klancu između 2 brda, bez negativnih je utjecaja civilizacije i svjetlosnog zagađenja. U Jelovom Klancu mogu se vidjeti i neke rijetke vrste bukve, primjerice zlatna bukva, a uskoro je u planu sadnja svih 32 vrste bukvi, koliko ih i ima.
Poslije Jele nikla je još jedna kućica Bor….a možda poslije Bora izraste još koja. Priča o Jelovom Klancu je priča o autohtonosti i vraćanju života u jedno selo, ali i pitkoj vodi, tišini, jeli, boru, bukvi i šumskim životinjama, simbiozi čovjeka i prirode.
